Vjerujem da puno obitelji odgađa obiteljsko fotkanje dok dijete nema barem kojih četiri ili pet godina iz straha da će jednogodišnjaci, dvogodišnjaci i trogodišnjaci biti nepredvidljivi na fotkanju. Moram priznati da kad su moji mali modeli u toj dobi, spremna sam na sve. Nekad im je sve zanimljivo, a ponekad se boje mene, fotoaparata, slike na zidu. Zato session počinjemo polako i bez forsiranja, s međusobnim upoznavanjem, dijetetu pokažem igračke ili knjige koje imam u studiju pa ga ostavljam da se malo poigra s roditeljima da se lakše opusti. Za to vrijeme namjestim prvu scenu i kad se mališani malo opuste, odvedemo ih da sjednu tamo između medvjedića, cvijeća ili nekakve druge scenografije i prije nego što shvate što ih je snašlo, okinem nekoliko fotki i gotovi smo. Nakon toga opet idu u igru ili maženje s roditeljima dok ja ne pripremim druge rekvizite. Onda ih opet postavljamo na scenu te brzinski okidam još nekoliko fotki. Sad dijete već polako razumije što se događa i da ja tu nešto škljocam i nekakva svijetla tu bljeskaju. Nekome postane zanimljivo, a nekome se više ne sviđa ta cijela situacija. Ukoliko procijenim da je dijete sretno na setu, onda promijenim još nešto rekvizita i slikamo ga samoga. Ukoliko dijete postane nervozno onda krećemo s obiteljskim fotkanjem, dakle mama i tata uskaču u scenu i radimo zajedničke fotke. To obično opusti mališane i ponovo se osjete sigurno. Iako session službeno traje otprilike 1h, samo vrijeme pred kamerama je kojih 20ak minuta, ponekad i manje. Ja se trudim što brže i bezbolnije poslikati dijete da zapravo niti ne primjeti da ga fotografiramo već da se osjeća kao da je došlo negdje na igru, a fotografiranje je samo kratka pauza u igri.
